Denis Kuljiš intervjuira zapovijednika Hrvatske vojske, prvog načelnika Glavnog stožera u godini njene pobjede nad agresorom – on je 1991. slomio vojnu silu JNA, jedne od vodećih europskih vojski, u kojoj je i sam prethodno zauzimao visok zapovjedni položaj.
General Antun Tus rodio se u Bribiru, postojbini svih najvećih ratnika s hrvatskih prostora, od Zrinskih do austrijskih feldmaršala i najvećih vojskovođa Domovinskog rata. U partizane je pobjegao kao dječak pred talijanskim fašistima, a poslije rata upisao se u prvo klasu Zrakoplovne vojne akademije, koju je završio kao prvi u klasi.
Stalnim prekorednim unapređenjima, od letača na nadzvučnim presretačima, postao je jedan od najmlađih generala, predodoređen za najviše položaje. Tako je poslan u Sovjetski Savez na Višu vojnu akademiju ”Jurij Gagarin” gdje su se obrazovali sovjetski maršali. Po povratku u zemlju, postat će komandant Ratnog zrakoplovstva, koje je imalo tisuću aviona, trideset tisuća oficira i nekoliko antinuklearnih podzemnih baza i aerodoroma.
Čim su u Generalštabu JNA prevladale antidemokratske snage, Tus je objavio da se vojska ne smije miješati u političku transformaciju zemlje, pa je otjeran, ali je već bio u kontraktu s hrvatskim vodstvom i predsjednik Tuđman povjerio mu je da formira Glavni stožer Hrvatske vojske.
Na Tusovu odlučnu inicijativu, izvršena je blokada kasarni JNA, te zarobljeno oružje u skladištima. Tako su posvuda u Hrvatskoj, osim u Rijeci, razoružane neprijateljske trupe. To je omogućilo mobilizaciju i razvoj hrvatskih snaga, koje su do prosinca 1991. zaustavili napredovanje JNA i prešle u protunapad, a Beograd je morao zatražiti primirje. U tom času, pobjeda hrvatske oružane sile u Domovinskom ratu već je bila strateški osigurana.
Redateljica: Ivona Juka.