Feljton

Portret dva junaka našega doba: Danka Končara, rusko-hrvatskog biznismena nepronične pozadine kojega finski FBI sumnjiči za veze s organiziranim kriminalom i Ivana Jakovčića, eurozastupnika u Bruxellesu i predsjednika Nadzornog odbora Končareve finske tvrtke

Kakva se prometna mreža auto-cesta danas stvara na Balkanu kao plod promišljanja i politike devet suverenih ili autonomnih cenatara moći, pod vrlo blagim nadzorom Europske unije, odakle stiže novac za izgradnju koji uglavnom ne dolazi u blagajnu lokalnim firmama?

Srbija ove i sljedeće godine dovršava sve dionice na prioritetnom longitudinalnom Paneuropskom koridoru br. 4, kao i auto-cestu prema Kosovu, ali ne žuri na podgoričkom pravcu

Crna Gora gradi auto-cestu koja ne vodi nigdje, Kosovo je izgradilo dvije i započelo treću, Albanija pokušava spojiti Prištinu s lukom Dralč i Tiranom na neproduktivnom pravcu, a Makedonija koja je izgradiola solidniu putnu mrežu izolirana je od susjeda, onemogućena politikom...

Dvije prometne politike vode se Bosni i Hercegovini, no dok su ambiciozni planovi koje promovira Banja Luka ostvareni, oni zasnovani u federacijskom Sarajevu, ostali su fikcija. Što je najgore, usmjereni su ekskluzivno na gradnji Paneuropskog koridora br. 4, ujedno najveće hrvatske promašene investicije u cestovnu infrastrukturu!

Više od 400 kilometara spektakularne i ludo skupe auto-ceste, Dalmatine, sagrađeno je na pravcu koji nije Paneuropski koridor, koja se ne veže na istarsku, slovensku ili talijansku auto-cestu, te završava u Pločama, a stići će i do Dubrovnika, ali nepovezana s auto-cestama u Crnoj Gori, Kosovu, Albaniji i Grčkoj. Naravno, ta cesta koja je prometna samo nekoliko ljetnih mjeseci, ne isplati se i tek bi joj trebalo pridati smisao...